Vidiš li svoj cilj! – Koristi maštu

Ponekad ono što želimo ne vidimo jasno. Htjeli bismo ali onda imamo stotinu ako, ako, ako…. Zašto je važno vidjeti sebe tamo gdje smo krenuli?

Zašto se raduješ putovanju na more ili neki lijepu destinaciju?

Prije nego kreneš na more, tebi je već odavno miris mora, odmaranje, sunčanje, prijatelji u glavi, TI TO VIDIŠ, ti čak osjetiš miris mora dok si još svojoj kući.

Taj osjećaj u tebi uzrokuje da sve obaveze prilagodiš tom svom cilju. Novac si pripremio, rezervaciju potvrdio, auto spremio, ili karte avionske rezervisao. Tu je je pribor za more, krema za sunčanje, peškiri… Ti si ozbiljno spreman i samo te viša sila može spriječiti da ujutro ne kreneš na put.

Kad imaš cilj, imaš motivaciju. Kad nemaš cilj, nemaš motivaciju. Motivacija ti može pomoći da postigneš ono što inače ne bi mogao. To dobro znaju oni koji se bave sportom. On ima cilj, učestvovati, drugi samo pojaviti se, dok neki pobijediti. Pobjednici vide sebe na tronu, oni već drže medalje, već slave.  

Kako to postižu? Koriste maštu. Oni su u svojoj glavi pobjednici, ali su svjesni toga da moraju naporno raditi, trenirati odricati se, meditirati, koncentrisati. Oni koji sebe ne vide na cilju neće uspjeti i bolje da ne kreću dok ne steknu viziju i samopouzdanje.

To je slično sa onima koji žele prestati pušiti, sve dok ne vide sve benefite od prestanka pušenja vjerovatno nikad i neće prestati. Na primjer neki razmišljaju na slijedeći način:

Uštedjet ćete novac, više ćete uživati u životu -bolji okus,  miris, poboljšat će vam se zdravlje, imat ćete više samopouzdanja jer ste uspjeli. Takva razmišljanja te motivišu da kreneš. Dakle ti VIDIŠ  svoj cilj.

Ispričat ću vam jednu priču, bazirana je na istinitom događaju.

Radi se o 1900-tim godinama. Expedicija avanturista na Sibiru. U povratku sa opasne i ekstremno teške rute, pod utjecajem, snježne oluje, velike hladnoće koja se spušta i ispod minus 40 mnogi su iscrpljeni padali ostajući zatrpani u snijegu.

S vremenom je ponestajalo i hrane, a ono što su imali bilo je smrznuto. Kraj je bio na vidiku ali ga oni u ovim okolnostima nisu vidjeli. Jedan od njih bio je poseban. Imao je dodatnu snagu i motivaciju. Išao je od jednog do drugog i podizao ih. Govorio bi: „ ti to možeš, hajde još samo malo, evo tu smo. Trljao bi im i  duhao u ruke da ih zagrije, razdrmao ih jakim glasom govorio idemo do kraja, ne smiješ sada stajati, hajde ti to možeš.

Ovaj mladi čovjek spasio je i na sigurno doveo 50 članova ove teške ekspedicije. 

Kad su ga pitali „šta je vas motivisalo da ste imali tako posebnu snagu“.  Jednostavno je odgovorio „morao sam čekala me zaručnica, jako smo zaljubljeni“. Sa vremena na vrijeme bi pogledao njenu sliku i dobio dodatnu snagu. One je njih VIDIO zajedno! Dakle nije samo dovoljno postaviti cilj, moraš se vidjeti na kraju cilja. Uspjeh leži u dodatnoj snazi koju svaki čovjek ima, ali ti trebaš znati da je upotrijebiš.

Završit ću riječima Frederick Douglass-a  Američkog reformatora 1800-tih godina koji je rekao: „Tamo gdje nema borbe nema ni progresa“! (If there is no struggle there is no progress.)